Marija ga djeva čista porodi

Kad roditelji biraju imena za svoju djecu, žele ih nazvati po nečem lijepom; ako su slaba, žele im već i imenom osigurati jakost i zdravlje, no ipak se i u taj arsenal imena zna uvući i ponešto gorčine, pa osim Divne, Vesele, Lijepe (Bela), Drage, Mile, Slavka ili Cvijete, Lavoslava, Vuka i Zdravka, proviri i pokoja Gorka, Gorki ili Tuga. Od biblijskih vremena prate nas ona imena koja bjelodano pokazuju vezu s Bogom (teoforična, bogonosna). U njima je na početku ili na kraju skraćenica Božjeg imena, -el ili -jah, jer hebr. Elohim znači Bog, a Jahve je vlastito ime Božje. Tako dobivamo imena Daniel, Jošuah, a u hrvatskom Bogomil, Bogoljub, Božidar. Kako je pred nama još jedan Božić, novine sve manje pišu o malom Isusu, a više o jednom reklamnom starcu, Djedu Mrazu ili, valjda kršćanskije, Božićnjaku, a o Bogorodici ništa. Više pišu o narodnim običajima, kićenjima i jelima nego o Mariji, ženi koja je to sveto dijete rodila. U katoličkom kalendaru slavi se 12. rujna Ime Marijino, koje baš i nije lako razrješivo. Vidi se to i po objašnjenjima o njegovu podrijetlu i po značenju. Priklonit ću se objašnjenju pravoga znalca, a pater Bonaventura Duda to svakako jest.

On kaže da ime Marija potječe iz Egipta. Svi navode da mu je korijen u hebr. Mirjam, no kako se u Isusovo doba u Palestini govorilo aramejski, u evanđeljima stoji Mariam. I rabini su ime prve Mirjam u Bibliji, sestre Mojsija i Arona, izvlačili iz korijena mar, gorak. Mojsijeva sestra dobila je to ime u Egiptu zbog gorke sudbine koju je prolazio njezin narod za faraonova progona. Marija (Mir-jam) doslovno znači „voljena od Boga“. U sirskom jeziku Marija znači Gospođa, pa nam je sada jasnije zašto je i mi zovemo Gospa, Gospoja i sl. Marija je kao ime popularna i u muslimanskom svijetu kao Mejrema, Mejrima, Merima. I tu je osnovno značenje uporna, gorka.

Rafael Santi, Bogorodica s malim Isusom

Naši stari zvali su Mariju i Zvijezda mora (Stella maris). I tu je došlo do nesporazuma, jer kako navodi pater Duda, najprije je naziv bio maris stilla, kapljica mora. No do te male zamjene došlo je tako što su onomad pismeni ljudi pogrešno pročitali stilla kao stella, a svjedoci smo i danas kako se pogreška, jednom ukorijenjena, ispravlja teško ili nikako. Spomenutoj zabuni kumovalo je još nešto. Naime, hebr. meir znači zvijezda, a jam more, odatle je ona prvotna kapljica pretvorena u zvijezdu. Kapljicu (stillu) imao je još i Euzebije Cezarejski (oko 265–340), biskup u Cezareji, glavnom gradu ondašnje Palestine (danas Izrael), pisac, kroničar i bibličar koji se jezično osobito bavio Novim zavjetom. Maria ili Marija može biti i muško ime, npr. Erich Maria Remarque, Rainer Maria Rilke, Carl Maria von Weber, Franjo Marija Appendini. Danas k nama prodire sve više jedno novo žensko ime, a to je Maris (kao Doris, Iris i sl.), no u obliku Marisa bilo je u Hrvatskoj poznato još od kraja Drugoga svjetskog rata. Najpopularnije je bilo i ostalo u Italiji. Za Mariju ima više hrvatskih inačica: Zvjezdana, Draga, Mila (Bogumila), Milka, Svjetlana, ali i Maca, Mica, Micika i sl.

Evo i jedne zgode iz vlastite obitelji. Naime, nikad nismo znali kako se naša omama točno zove. U jednom dokumentu pisalo je Marija, u drugom Mila, u trećem Milka. S prezimenom je bilo još gorih muka. Kako joj je i djevojačko i udano prezime bilo Ostojić-Knežić, možete zamisliti nereda i zbrke. Negdje je pisalo Ostoić, negdje Ostojić, negdje Knezić, negdje Knežić, negdje i Knežević, a o spojnici da i ne govorim. No to što je izraslo tisuću cvjetova njezina imena i prezimena nije bila nikakva sreća, naprotiv, bila je to prava administrativna muka, jer kako je s današnjim birokratima, ni oni prije 200 godina nisu bili ništa bolji ni dosljedniji, pa je svatko pisao kako mu se prohtjelo. Zato smo kao nasljednici vodili teške pravne bitke da dokažemo kako je to jedna te ista osoba. A kako je do zbrke uopće i moglo doći? Jednostavno (i već rečeno): Marija je i Mila, i Milka, i Draga, i Micika, i Maca, i Mica itd.

No slučaj naše omame nije jedinstven. Kupujući staru kamenu kućicu u Dobrinju, upoznali smo dvije sestre koje su tu kućicu prodavale. Naravno, u zamršen interni dogovor o imovini (otočani nikad nisu provodili ostavinske rasprave za pokojnicima, usmenom se predajom prenosilo što će tko naslijediti i toga su se svi držali) nismo ulazili. Bilo mi je čudno kako se to dvije rođene sestre zovu Marija i Marica. Mislila sam da je to isto ime, no vidjela sam da tako i ne mora biti. Marica je slavila imendan usred ljeta, na Margaretino (u jednim kalendarima 17. srpnja, u drugima 20. srpnja), pa joj je u imenu više bila Margareta nego Marija, koja ionako može biti i Mara, Mare, Marica, Marjeta, Maja, Mia, Maša itd. I tratinčici kažemo margareta, u slov. marjetica. Tratinčica doslovno znači lijepa trajnica, što je kalk njezina lat. imena Bellis perennis, lijepo i trajno; u engl. je daisy (od day’s eye), jer se cvijet noću zatvara, a u zoru otvara; u tal. margheritina.

Za Marijanu svatko će reći da je sastavljena od Marije i Ane, Isusove majke i bake. No neki misle da je Marijan muški lik imena Marija, pa bi od njega ženski rod bio Marijana. U raspravu neću ulaziti, no za Anamariju ili Ana-Mariju dvojbe nema. Ona ne može biti drugo nego složenica od Ane i Marije. A Madona, lat. mea domina, moja gospodarica, u renesansi je iz profane kurtoazije prešla na Bogorodicu. U umjetnosti tako zovu Majku Božju s djetetom Isusom. I prezime Madunić i sl. ima veze s Madonom.

I ja sam jedna Marija, premda me tako nitko ne zove. No moj imendan na Gospu Snježnu 5. kolovoza govori o Bogorodici i o snijegu, a oboje je utkano u imena Nives, Snješka, Snježana. Valjda i zato više volim zimu od ljeta.